|
 |
|
|
 |
|
|
|
Vrila Gacke u Sincu su modre oči rijeke Gacke ozrcaljene bistrinom, to su oči cijelog gackog kraja, u kojima se u odrazu stapa nebo i voda. Gacka na svoja dva velika , pored još tridesetak malih , vrila Tonkovićevom , Majerovome i Klanac vrilu tiho izbija iz podzemlja, tvoreći okasta plavetna jezerca na čijim se rubovima ljudska ruka napravila u prošlosti, tko zna kada prve mlinove. Mlinice ili kako ih mi na svom čakavskom dijalektu zovemo malenice - i tako još uvijek čuva svoj iskonski jezik čija se starost mjeri stoljećima i čije se podrjetlo vuče iz dubokih slojeva starohrvatskog i staroslavenskog jezika bile su jednako toliko važne koliko i čista voda. Ako je voda pojila, malenice su hranile gladna usta samljevenim žitom. Zato su ih i cjenili, i oni čije su bile, jer su davale dobar ušur, i oni koji su dolazili mljeti, oslobađajući ih silna napora gotovo dnevnog okretanja teškoga ručnog žrvnja. U drugoj polovici prošlog stoljeća, malenice su gubile sve više i više svoj gospodarski značaj. Sve manje se dolazilo mljeti, jednostavno, civilizacijski napredak je učinio svoje.
|
|
|
|
Malenice su prepuštene zubu vremena, malo tko ih je održavao. Ipak u posljenji
nekoliko godina učinjeni su neki pomaci ali ne i dovoljni. Tako je danas obnovljeno nekoliko objekata na Majerovom vrilu koji pljene pozornost posjetitelja Sinca i Gacke doline. Da o
bnova mlinica, pilana i stupa ima smisla govori podatak da je svake godine sve više posjetitelja. Svi su oni pored prirodnih ljepota Sinca htjeli vidjeti malenice, kako rade
mlinovi, osjetiti miris svježe mljevenog brašna te okusiti bezbroj tradicijskih proizvoda poput šljivovice, sira, meda, pastrve i drugih delicija ovog kraja. Nisu samo
malenice atrakcija u Sincu. „Stupe“ za stupanje sukna i „koši“ za valjanje biljaca su jednako velika atrakcija , tim više što su još uvjek u svojoj iskonskoj i
primarnoj uporabi. Gotovo je malo poznato da je na Klanac vrilu jedna od posljednje dvije „stupe u Hrvatskoj, koje su u funkciji i pravi su rearitet očuvane tradicijske
baštine. Dolazak većih grupa turista na vrila Gacke kao da vraća prošlost, kada su „skele“ - prostor na kojima su sagrađene mlinice, pilane, koševi istupe –
vrvjeli od života. Danima se čekalo na red da bi samljeli ono svoje teško uzgojene muke. Obilje slobodna vremena u čekanju na red davalo je ljudima mogućnost boljeg
upoznavanja, dolazili su u Sinac mljeti i iz udaljenih krajeva Like i Krbave, naročito u sušnim razdobljima, a Gacka je tu također bila neusporediva- nikad nije
presušivalai vode je uvjek bilo dovoljno. Mješali su se govori i narječja , tradicija narodnog pripovjedanja je održavana na tako nenametljiv ali uspješan način.
Jednostavno malenice u Sincu na Gacki imale svoj način života i reda. Sva ta nama, iz ovoga vremena promatrano, romantičarska događanja kao da na trenutak ožive dolaskom
gostiju na Gackina vrila. Doduše spajaju se neki stari i neki novi zvukovi: šum slapa, potmulo udaranje stupa, zvuk automobila, zujanje kamera i škljocanje foto-aparata,
suzvučje različitih jezika , tvoreći neki novi obećavajući trenutak jedne nove nade i opstanka. M.K
|
|
|
|
